понедељак, 19. јануар 2009.

Naposletku

Nismo se tražili .Samo smo se našli. A sada tako nađeni kao da se opet tražimo. Možda je to smisao ljubavi, ta lepota neizvesnosti. Čekanje na nedočekano, nadanje u beznađu, grljenje bez zagrljaja. Prožimanje u mislima I spoznaja da smo tu negdje, tako blizu, a tako daleko.

Doci ce vreme kada ce nasa tisina,
biti snaznija od vasih glasova.

недеља, 18. јануар 2009.

Zima

Ne daj se.
Jer i ova zima je samo jos jedna prolazna pojava.
I ovo sivilo i jeziv vetar,
i ovo sumorno golo drvece.
Sve ce to proci.
A onda, kada se otope snegovi i ucute vetrovi,
kada sve ozeleni
i kada se stidljivo pojave prvi cvetovi,
novo Sunce ce sijati kao nikada do sada.
Nebo ce biti plavlje i lepse,
a tople boje ce biti zivopisnije i jos toplije.
Fijukanje vetra zamenice pesma
(te male pticice su vrhunski muzicari).
I tada, bices ludo zaljubljena i u to Sunce,
i u nebo, i u sve oko sebe.
Tvoje oci ce sijati od srece.
I ova samoca ce proci.
I ovaj kamen na srcu ce razbiti neka lepa rec.
I te suze,
taj izvor jada i tuge,
presusice.
Nece mi biti zao sto sam zaboravljena,
jer oni koji su me zaboravili
nisu dostojni mog secanja i ljubavi.
Volecu snaznije nego ikad,
i bicu voljena,
znacu da nekom trebam.
Tada ce i ta zima biti carobna,
to sivilo ce imati neku draz,
a vetrovi ce svirati valcer.