- Nestanes svaki put kad te
snovima taknem,
i opet iznova na rubu tuge i radosti :'
Cudne su te stanice sujete
i verujem i ne,
i volim te ili mozda ne.
Sve dok se ne dodirujemo
sve dok mi ne znas ukus usana,
i miris kose
pustam te.
Ne odustajem naci
tog decaka u tebi ,
probudicu i onu poslednju iskru pozude.
Jednom kad bude sve a opet
nista ne bude,
jednom kada se umoris od bezanja
zaspaces na mojim rukama,
i pusticemo kise da pevaju
pisacemo pesme bez reci i rime,
setices se neke davne zime
i reci da sam tvoja ludica.
Ona ista koja je cekala
jedno sneno svitanje,
jedan ceznjiv pogled u daljine.
Dok ti usnama budem trazila
sve tajne puteve ,
tu negde na tvojim ledjima...
Ne budi me i ne reci da volis me .
Ljubav je ta lazna spoznaja
Sebicna i ranjiva
Ukradi mi osmehe lazljive i
sakrij u svoje dzepove...
Ugnezdi se u moje oci sanjive
i ostani tu do kraja vremena ....
Zarobljen izmedju svetova
u javi svog sna
Tu na rubu mojih usana .
петак, 15. август 2008.
Na rubu mojih usana
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Нема коментара:
Постави коментар