Hrabrost

Hrabrost je kada cinite ono cega se bojite. Ne moze biti hrabrosti ako se ne bojite!

Gore - dole

"U srcu svake zime, treptaj je proleca; iza svake noci vela, osmeh je zore"
Kahlil Gibran

Čeznem

Čeznem da ti kazem najdublje reci koje ti imam reci; ali se ne usudjujem, strahujuci da bi mi se mogla nasmejati.
Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam bol svoj, strahujuci da bi to mogla ti uciniti.

Čeznem da ti kazem najvernije reci koje ti imam reci, ali se ne usudjujem, strahujuci da bi mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblacim u neistinu, i govorim suprotno onome sto mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup, strahujuci da bi to mogla ti uciniti.

Čeznem da upotrebim najdragocenije reci sto imam za te ; ali se ne usudjujem, strahujuci da mi se nece vratiti istom merom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovoscu.
Zadajem ti bol, bojeci se da neces nikada saznati sta je bol.

Čeznem da sedim nemo pored tebe; ali se ne usudjujem, jer bi mi inače srce iskocilo na usta.
Zato brbljam i ćaskam olako, i zatrpavam svoje srce recima.
Grubo uzimam bol svoj, strahujuci da bi to mogla ti uciniti.

Čeznem da te ostavim zauvek; ali se ne usudjujem, strahujuci da bi mogla otkriti moj kukavicluk.
Zato ponosito dizem glavu i dolazim veseo u tvoje drustvo.
Neprekidne strele iz tvojih očiju čine da je moj bol večito svež.

Rabinranat Tagore

Bices covek...

Ako možeš da vidiš uništeno delo svog života

I, bez i jedne reči ponovo da ga gradiš.

Ili, bez uzdaha i protesta

Podneseš gubitak onoga što si dugo čekao.

Ako močeš da budeš zaljubljen,

Ali ne i lud od ljubavi.

Ako možeš da budeš jak, a da pritom ostaneš nežan,

Da ne mrziš one koji tebe mrze,

A da se ipak boriš i da se braniš.

Ako možeš da čuješ kako tvoje reči

izvrću nevaljalci da razdraže glupake,

I, da slušaš kako luda usta o tebi lažu,

A da sam ne kažeš ni jednu laž.

Ako možeš da sačuvaš dostojanstvo u slavi,

Ako možeš da budeš skroman

Ako možeš da zadobiješ pobedu posle poraza

I da te dve varke podjednako primiš

Onda će svi kraljevi, slava i pobeda

Biti tvoji poslušni robovi

I što je veće od svake slave i svih kraljeva,

Bićeš čovek, sine moj.

Opet M.Bobic-Mojsilovic

Men' se duso....

Nije vazno odakle sam
sve dok znades kuda putujem
deralo me sedam mora
gorka kora ljute nevolje

To sto brodi ne mogu da prevale
covjek umije
meni se, duso, od tebe ne rastaje

Tamo gde se vali lome
ostavljaju prostor otvoren
ispada se vrlo lako
no se zato tesko uspinje

Moj se napor odbija od stijene
hridi kamene
meni se, duso, od tebe ne rastaje

I wouldn’t have believe it
you move me to poetry you do
speaking freely anyone who studies us
from various points of view

We'll find that we resemble mildew
in everything we do
sorry, baby, it’s the way
how you treat me, too

Where you are ?

I'm lost now without you.
I don't know where you are.
I keep watching,
I keep hoping,
but time keeps us apart.


Is there a way I can find you?
Is there a sign I should know?
Is there a road I could follow,
to bring you back home?

Winter lies before me,
Now you're so far away
In the darkness of my dreaming
The light tore, you will stay

If I could be close beside you
If I could be where you are
If I could reach out and touch you
And bring you back home


Is there a way I can find you?
Is there a sign I should know?
Is there a road I could follow,
to bring you back home?

To me...

Cuvar zdravog razuma

Strah je najbolji strazar.

Father figure

My Child,

You may not know me,
but I know everything about you.


I know when you sit down and when you rise up.


I am familiar with all your ways.


Even the very hairs on your head are numbered.


For you were made in my image.


In me you live and move and have your being.


For you are my offspring.


I knew you even before you were conceived.


I chose you when I planned creation.

Zivim sa onim sto si me naucio. Drzim glavu uspravno i hodam! Ne prodje dan, a da te se ne setim.